Srebro zlatnog sjaja
napisao: Daniel Modrić
Damira Sumića, konstruktora i proizvođača srebrnih Sumic Audio high-end audio kabela, upoznao sam prije 7 godina, na počecima mojeg profesionalnog bavljenja HiFi-jem. Sjećam se da je i tada, jednakim entuzijazmom kao i danas, intenzivno istraživao i razvijao audio kabele, te pomno pratio što rade najpoznatije svjetske tvrtke iz te domene. Međutim, uvijek su mu iznimno dragocjene bile povratne informacije o karakteristikama njegovih kabela, a koje bi dobivao od kupaca ili užeg kruga bliskih audiofila kojima vjeruje i čija mišljenja, ali i primjedbe uvažava. Negdje u to doba, sjećam se da je i meni ponudio da isprobam njegov komplet interkonekcijskih i zvučničkih kabela, a koji su tada nosili naziv Silver Cotton.
Moram priznati da sam se neko vrijeme opirao toj ponudi jer sam znao, da ukoliko mi se ta kombinacija svidi, teško ću moći izdvojiti ipak značajna financijska sredstva da bi taj set kabela zadržao u vlastitom sustavu. Da budem potpuno otvoren, tada i nisam bio spreman za takve izdatke u kategoriji ožičenja sustava. Moj sustav tada su činili Sony CD player CDP- XB930QS u funkciji transporta, Northstar Model 3 i 4 (DA pretvarač i upsampler), Primare A30.1 integrirano pojačalo, te Jamo Concert 9 zvučnici. S vremenom sam ipak posustao i odlučio bez ikakvih obveza isprobati Sumic Audio interkonekte. Oni su odmah u sustav donijeli kvalitativne pomake, tako da sam ubrzo od Damira Sumića zatražio i zvučnički kabel na probu. Sjećam se da mi je za koji dan donio model oznake Silver Cotton 4. I to je bio pun pogodak, moj sustav kompletno ožičen Sumic Audio kabelima jednostavno je “prodisao”, te podigao po svim relevantnim audiofilskim parametrima performanse u cjelini na osjetno višu razinu, a nevedenu su promjenu zamjetili i meni bliski prijatelji, audiofili, gotovo identično potvrdivši moja zapažanja. Vrlo sam se brzo navikao na takav zvuk sustava.
Nakon gotovo mjesec dana uživanja u takvoj postavi sustava, nazvao me Damir Sumić, te zamolio da mu vratim kabele jer su mu neophodni za jednu zagrebačku audio prezentaciju koja se tih dana pripremala. Zapakirao sam tu večer njegove kabele, vratio u sustav svoje “stare” žice (cijenjeni modeli jednog renomiranog proizvođaća), te mu ih sutradan uručio, te otišao na posao. U rane poslijepodnevne sate, na posao me nazvala moja supruga, koja se inače profesionalno bavi glazbom (profesor klavira), ali ju HiFi kao takav, a posebno u onoj mjeri i nivou koliko ga ja kao predani audiofil konzumiram, nikada nije interesirao, ali je iz profesionalnih potreba znala na mojem (našem) audio sustavu poslušati ono što bi ju u datom trenutku interesiralo. Gotovo paničnim glasom upitala me što je krivo stisnula, odnosno što se pokvarilo jer je zvuk jako mutan i sve se jako slabo čuje. U tom trenutku ostao sam zatečen jer nisam očekivao takvu rekaciju od moje supruge, koja do tada, ama baš nikada nije komentirala sonične karakteristike našeg audio sustava. Uspio sam je umiriti, te pomalo zbunjen njezinom reakcijom, ali ipak sumnjajući na promjenu kabela kao uzroku njezinih zapažanja, pričekati povratak kući. I doista, kada sam stigao doma, te nakon kraće analize situacije, utvrdili smo da je ta promjena kabela do te mjere
degradirala zvuk kompletnog sustava, da ga sljedećih nekoliko dana oboje nismo uopće poželjeli uključiti. Sutra ujutro nazvao sam Damira Sumića i dogovorio sastanak. Kada smo se našli, upoznao sam ga sa novonastalim spoznajama vezanim za moj audio sustav i njegove kabele, te ga zamolio za određene financijsko-kreditne ustupke s kojima bi uspio povratiti i postati vlasnik testiranog seta Sumic Audio kabela. Uspjeli smo se dogovoriti, te je nakon spomenute prezentacije, iste večeri, taj set kabela ponovo bio u mom sustavu. Od tada pa do danas, unatoč testiranju enormnog broja vrlo cijenjenih modela kabela renomiranih svjetskih proizvođaća, ostao sam vjeran Sumic Audio kabelima, a njegov zvučnički Silver Cotton 4 i danas koristim kao referencu (za frekventni opseg od 200 Hz na više u bi-amp/bi-wire ustroju sa Gradient Revolution zvučnicima) u vlastitom sustavu. I Sumic Audio kabeli su u međuvremenu evoluirali u danas aktualnu i već internacionalno poznatu i priznatu Black Hole liniju. Imao sam zadovoljstvo i privilegij izravnog praćenja toga puta, a evo, i konačno napraviti test aktualne perjanice iz ponude Sumic Audio interkonekata, modela Black Hole 7.
Kabeli – ravnopravne komponente audio sustava
Iako sam i prije prethodno spomenutog događaja bio svjestan utjecaja kabela na konačan zvuk audio (i video) sustava, došao sam do zaključka da su kabeli zapravo ravnopravna komponenta u audio lancu, kao što su to npr. CD player, pojačalo ili zvučnici. Tada sam opravdano počeo sumnjati, a kasnije mi se to i praktično višestruko potvrdilo, u poznatu i vrlo raširenu teoriju kako bi otprilike 10% vrijednosti kompletnog audio sustava trebalo uložiti u njegovo ožičenje. Zapravo, pokazalo se da ta teorija uopće ne stoji i nije relevantna, već je odveć paušalna. Naime, pojedinačne cijene Sumic Audio kabela iz tog posuđenog seta, a posebno zvučničkog Silver Cotton 4 modela, ili su nadilazile ili pak bile u cjenovnom rangu pojedinih komponenti mojeg audio sustava. No, zvuk cijelog sustava sa njima i bez njih nije bio isti. Niti približno. Zapravo tek sam sa njima iz njega izvukao (pot)puni potencijal. Kako sam već spomenuo, kasnije sam imao prilike više puta u praksi uvjeriti se u slična iskustva drugih audiofila, i to na audio sustavima svih cjenovnih razreda, od entry-level do high-end kategorije. Reakcije su znale biti: “Pa ovo je kao da sam promjenio pojačalo, a ne kabel …”, što samo potvrđuje tezu da su kabeli apsolutno ravnopravna komponenta audio sustava.
Posljednje i vrlo svježe takvo iskustvo doživio sam upravo sa kabelom koji je predmet ovoga testa, Black Hole 7 balansiranim (XLR) interkonektom, spojivši ga između Cambridge Audio Azur 840C CD playera i Primare I30 integriranog pojačala. Cijena tog kabela prelazi pojedinačnu cijenu oba spomenuta uređaja, no zvuk sa njime i bez njega su dvije dijametralno suprotne dimenzije. Zapravo tek nakon tog iskustva shvatite da bez “pravog” kabela uopće niste imali prilike iz svojih uređaja izvući maksimum. Stoga, generalno kada su kabeli u pitanju, treba biti otvorenog svjetonazora (što bi englezi rekli: “open-mind”), te ih svakako isprobati u vlastitom sustavu.
Beskompromisni materijali, geometrija i izrada
Nakon ove poduže uvodne priče o mojim iskustvima sa Sumic Audio kabelima, napokon se vračam testu Black Hole 7 modela, tj.njegovom tehničkom opisu. Kao i svi ostali Sumic Audio kabeli, Black Hole 7 je utemeljen na spiralnoj geometriji. Koriste se vodiči od čistog srebra (99,9999 %) koji su termički obrađeni kako bi se sastojali od ultra kratkih kristala, a potom su ispolirani. Zbog anuliranja skin-efekta upotrebljava se, ovisno o modelu, veći broj vodiča različitog promjera. Svaki od njih smješten je u zasebnoj teflonskoj cjevčici kako se nebi nalazili u izravnom međusobnom elektrokontaktu. Teflonske cjevčice imaju trostruko veći promjer od samih vodiča koji se smještaju u njih, a s obje su strane zalivene kako nebi došlo do oksidacije srebrnih vodiča, tj. stvaranja crne površinske patine na njima. Djelić zraka koji ipak ostane u cjevčicama prilikom njihova zatvaranja, predstavlja vrhunski dielektrik.
Zapravo, ta kombinacija zraka i teflona, dva medija sa najboljim dielektričnim konstantama, daje dielektriku Sumic Audio kabela izvanredna svojstva. Na taj način tretirani vodiči spiralno su uvijeni oko jezgre koju predstavlja teflonska cjevčica ispunjena zrakom. Svi Sumic Audio interkonekti posjeduju i tzv. “drain” žicu, također od čistog srebra, a zaduženu za eliminaciju različitih parazitskih smetnji, dok balansirane (XLR) inačice kabela koriste ultimativnu, tzv. trostruko-balansiranu (triple-balanced) konstrukciju. To znači da uz standardne “plus” (+) i “minus” (-) vodiče, postoje još zasebni srebrni vodiči namijenjeni uzemljenju (“ground”), te također zasebna, spomenuta “drain” žica. Takav ustroj jamči superiornu zaštitu od utjecaja EM (elektro-magnetskih) i RF (radio-frekvencijskih) smetnji. Većina ostalih balansiranih kabela na tržištu, zbog smanjenja troškova, ne primjenjuje taj koncept, već kao uzemljenje koristi oplet kabela, a ako već primjeni trostruko-balansirani pristup, za uzemljenje i “drain” upotrebljava vodiče najmanjeg presjeka i od jeftinijeg materijala, dok su kod Sumic Audio kabela svi vodiči isključivo srebrni. Oplet od aluminijske folije u kombinaciji sa spiralnom geometrijom Black Hole kabela dodatno pospješuje efikasnost zaštite osjetljivog i krhkog audio signala od različitih EM i RF smetnji, sprječavajući nepoželjne interferencije čak i u uvjetima gdje su djelovanja tih polja iznimno snažna. U završnoj obradi upotrebljavaju se teflonske trake, silikonski i ukrasni bužiri koji zadovoljavaju najviše industrijske standarde, te posebna lem-žica sa optimalnim udjelom srebra. Terminali na krajevima interkonekcijskih kabela su iz vrhunske Furutech produkcije. Osim interkonekata, analognih, digitalnih i gramofonskih, Black Hole seriju upotpunjuju i zvučnički kabeli, premosnice (“jumperi”), te strujni kabeli. Svi se kabeli danas isporučuju u elegantnim i decentno dizajniranim plišanim vrečicama sa logom manufakture. Kompletan proces proizvodnje svih Sumic Audio kabela utemeljen je na isključivo ručnom radu samog konstruktora. Na taj način on postiže potpunu kontrolu kvalitete svojih kabela u svim proizvodnim fazama. Takav, u današnje doba hiper- produkcije raritetan pristup, limitira produkcijske mogućnosti, ali zato nudi vrhunsku kvalitetu koja je bezuvjetno pretpostavljena kvantiteti. Da ne bude zabune, svi tako ručno izrađeni Black Hole kabeli, po završetku izrade prolaze standardni postupak mjerenja, kako se unutar produkcije nebi pojavila bilo kakva odstupanja (tolerancije su dozvoljene u okviru rigoroznih 1%).
Prethodnom tehničkom opisu, koji vrijedi za sve Black Hole interkonekte, treba pridodati specifičnosti referentnog modela Black Hole 7, a to su primjese 24-karatnog zlata ubrizgane u srebrnu kristalnu rešetku od ultra kratkih kristala, čime su dodatno unaprijeđena njegova vodljiva svojstva, te očekivano, najveći ukupan presjek vodiča od svih interkonekata u Black Hole seriji. Balansirana (XLR) verzija je, standardno za Sumic Audio produkciju, trostruko- balansiranog ustroja, a koriste se isključivo ponajbolji Furutech terminali. Kako sam već naveo, danas svi Sumic Audio kabeli po završetku izrade prolaze proces mjerenja, tj. provjere osnovnih tehničkih parametara, pa stoga navodim i deklarirani kapacitet Black Hole 7 modela koji iznosi 29 pF/1m.
Specifičnosti
Iako Sumic Audio svoje kabele isporučuje na sintetički način inicijalno usvirane, ipak se preporuča usviravanje od minimalno 50 sati. Bez obzira što se u većini sustava po uključenju Black Hole kabela promjene mogu uočiti trenutno, za potpuno usviravanje i uklapanje u radno okruženje optimalnim se pokazao period od 100-tinjak sati. I pri tome treba pripaziti na specifičnost Sumic Audio kabela. Kako smo već naveli pri opisu geometrije, vodići su smješteni u teflonske cjevčice trostruko većeg promjera, koje su potom na oba svoja kraja zalivene, tj. zatvorene, dok djelić preostalog zraka iz njih, u kombinaciji sa teflonom čini vrhunski dielektrik. Poznato je kako dielektrik ima značajan utjecaj na prijenos audio signala i njegove konačne zvučne karakteristike ili kako se to popularno kaže: „i dielektrik svira“.
Pošto se u postupku proizvodnje ciljano ne primjenjuje proces vakumiranja, taj djelić zraka koji ostane u cjevčicama pri njihovom zatvaranju, jednim dijelom se veže na srebro, a drugim ostaje slobodan, ali ipak zarobljen u prostoru između vodića i unutarnje stjenke cjevčice.
Kada se kabel uključi u sustav na određenoj poziciji, on se s vremenom fizički opusti, tj. prilagodi, te se formira njegova fizionomija, a samim time i raspored preostalog zraka u cjevčicama, ali i međusoban fizički odnos samih vodića i stjenki cjevčica. Ovisno o tim parametrima uspostavljaju se magnetska polja vodića kabela kroz koje teće audio signal. Kada se potom kabel isključi iz sustava, presavije ili na bilo koji drugi način poremeti ta njegova, u datim uvjetima prirodno formirana fizionomija, promjene se i spomenuti fizički odnosi vodića i dielektrika, ponište se magnetska polja njegovih vodića, te u konačnici zvuk samog kabela. Tada je neophodan
određeni vremenski period, istina manji od inicijalnog usviravanja, da bi kabel ponovo formirao svoju prirodnu fizionomiju, a time i ponovo uspostavio navedene odnose vodića i dielektrika, nanovo oformio i stabilizirao magnetska polja, te postigao standardne performanse. O tome treba voditi računa jer se mogu na brzinu donijeti krivi zaključci kako isti modeli kabela ne sviraju jednako, a što se znalo događati. Takve se situacije redovito događaju prilikom implemenatcije novih ili uključivanja/isključivanja kabela u/iz sustava. Događalo mi se to npr. prilikom redovitih godišnjih održavanja (čišćenja) sustava ili posljednji puta kada sam uz Black Hole 7 na poziciji između CD playera (GamuT CD3) i linijskog pretpojačala (GamuT D3) u aktualnom vlastitom sustavu, naknadno pridodao još jedan takav na relaciji pretpojačalo – pojačalo snage (GamuT D200). Ali nakon 50 – 100 sati rada i ne zadiranja u fizionomiju kabela (čitaj: nediranja) sve bi došlo na svoje, tj. performanse kabela postale su potpuno identične. Kasnije sam im zamjenio pozicije, a rezultat je ostao isti. Stoga oprez, ne donosite konačne zaključke na prečac, već pustite da prođe neophodno vrijeme da stvari legnu na svoje mjesto i svakako, ako kao ja, testirate u sustavu više Black Hole kabela, ne zaboravite ove činjenice. Posebno ako ih ne testirate istovremeno.
Zvuk bez limita
Konačno je došlo vrijeme da nešto napišem i o onom najvažnijem, slušnim impresijama. Krenut ću od visokotonskog dijela frekvencijskog spektra koji je izrazito prozračan, te gotovo svakom tonu koji ulazi u to područje, bez obzira radi li se o ljudskom glasu ili nekom instrumentu, daje svojevrsnu aureolu, holografski ispunjavajući prostor između izvođača.
Bogatstvo detalja popraćeno je njihovim izvrsnim nijansiranjem što praktično nikada prethodno nisam na tako uvjerljiv i nedvosmislen način uspio dobiti u vlastitom sustavu. Izvrsna rezolucija uz navedene karakteristike nisu rezultirale niti najmanjom naznakom oštrine ili ekscesima bilo koje vrste, a kakve već poslovično, neki kabeli sa srebrnim vodičima znaju prouzročiti u ovome dijelu spektra. Srednjetonski dio okarakterizirao bi raskošnim, uz potpuno slijeđenje istaknutih karakteristika visokotonskog dijela u pogledu prozračnosti, detalja i rezolucije. Tijela instrumenata i izvođaća su realistična i volumenski ispunjena, gotovo opipljiva. Izvrsna rezolucija (raz)otkrivala je i najmanje finese, tako da su mi neki inače vrlo poznati diskovi iz provjerenog testnog repertoara ponudili pokoji potpuno novi detalj(ić) za koji uopće nisam niti znao da je zabilježen na snimci. Unatoč izvlačenju praktično svakog informacijskog bita glazbenog zapisa, te potpunom raskrinkavanju svake pojedine snimke i njezinih obilježja, niti u jednom momentu nije prekoračena iznimno osjetljiva granica nakon koje bi zvuk otišao u sferu analitičnosti. U tom kontekstu impresivno su zvučale složene zborske dionice Mozartova Requiema (Telarc CD-80410) isprepletene sa partiturama velikog sinfonijskog orkestra. Više od 200 ljudi na pozornici, uz jasnu uočljivost i razlučivost svakog pojedinog solista, grupe glasova ili instrumenata, a opet tako organski povezano i muzikalno da se ne zadire u integritet ukupnog glazbenog izričaja.
Bas je pak priča za sebe. Black Hole 7 reproducira ili možda bolje rečeno prenosi najnižu oktavu. To je neupitna činjenica. Pitanje je samo ostatka audio sustava i njegove sposobnosti da reproducira taj, (naj)delikatniji dio frekvencijskog opsega. No, tamo gdje je to moguće, u pravim full-range sustavima, priuštiti će Vam reprodukciju orgulja iz njihove najniže lage (Bachove tokate i fuge, Telarc CD-80088 ili Also sprach Zarathustra Richarda Straussa na Telarc CD-80167) ili timbralno točnu i volumenom realistično uvjerljivu prezentaciju dionica kontrabasa (2. sinfonija Gustava Mahlera, DG 439 953-2). Pri tome ističem naglašeno linearan odziv, ne samo kroz bas područje, već u kompletnom opsegu, tako da kabel generalno krasi neutralni karakter i izbalansiranost lišena istaknutijih “brda” i “dolina” u frekvencijskom odzivu, a koje znaju pridonositi osjećaju atraktivnosti pri kraćim slušanjima, ali definitivno narušavaju prirodnost reprodukcije. Pomalo atipično, ali često i pretjerano klišeizirano za kabele sa srebrnim vodičima da zvuče previše otvoreno, svijetlo, oštro, itd., još jednom naglašavam apsolutno neutralan karakter Black Hole 7 kabela koji su kao takvi polivalentni u pogledu kombiniranja sa elektronikom. Naime, svoje pozitivne osobine u većoj ili manjoj mjeri ispoljavaju u različito koncipiranim sustavima, od onih sa tranzistorskom elektronikom do onih u potpunosti baziranim na cijevima i gramofonu kao izvoru zvuka, kao i u onima različitog cjenovnog razreda što sam već spomenuo.
Dinamički odzivi i njihove brze mjene, kako na makro, ali i mikro planu, vjerno su prenesene što će posebno razveseliti ljubitelje velikih i zahtjevnih formi klasične glazbe (npr. Die Fledermaus, tj. Šišmiš Johanna Straussa, DG 457 765-2).
Doživljaj npr. glazbe Gustava Mahlera, njegovih sinfonija (npr. 2. sinfonija sa Gilbertom Kaplanom na Conifer Classics 75605 51337 2), definitivno nije jednak sa ili bez korektno prenesene dinamičke strukture djela. Iako to uvelike ovisi, kao i kod prethodno spomenute najniže oktave bas područja, o mogućnostima ostatka sustava, ali i snimke, ugodno je saznanje da će Black Hole 7 takve glazbene informacije vjerodostojno prenijeti, bez imalo zadrški ili restrikcija. Kreacija zvučne slike je impresivna, bogata i raskošna, u sve tri dimenzije, sa realističnim relacijama i omjerima unutar nje, te sadržajne holografske strukture. Osjećaj prirodnih proporcija i odnosa pojedinačnih izvođaća, grupa, ali i kompletnog ansambla glazbenika toliko je uvjerljiv, da Vas u trenutcima glazbene nirvane imaginarno teleportira u prostor gdje je i trenutak kada je snimljena izvedba nastala. I u ovome segmentu limitirajući čimbenik predstavljaju mogućnosti ostatka sustava, posebno zvučnika, ali i snimljenih materijala, što je ponovo bilo primjetno isprobavajući kabel u više audio sustava različitih koncepcija. Da nebi bilo zabune, Black Hole 7 svoje pozitivne osobine nije ispoljavao samo sa klasičnom glazbom, već i sa svim ostalim žanrovima. Rock zapisi zvučali su realistično, dinamično i ritmično, a kada je to zatrebalo žestoko i eksplozivno, sa kristalno čistim i jasnim gitarskim dionicama, te uvjerljivom ritam sekcijom oslobođenom bilo kakvih ograničenja (Eagles:Hell Freezes Over / Geffen Records GED24725 i Dire Straits:Sultans Of Swing-The Very Best Of / Vertigo 558658-2). Jazz je obilovao izvrsno prenesenom atmosferom, detaljima i rezolucijom, uz uvijek vjerodostojno prenesene osobine vokala poput Patricie Barber (Companion / FIM XRCD 027) ili Holly Cole (Don’t Smoke in Bed / Manhattan-Capitol Records CDP 7811982).
Na kraju slušne ekspertize vratio bih se još za trenutak na klasiku, kroz snimke solo klavira. One su također u toj mjeri realistične i timbralno korektne kroz kompletan frekventni opseg toga, za reprodukciju najzahtjevnijeg instrumenta, kako pri masivnim bas akordima tako i u izrazito tihim ppp dionicama, tako da će oni bolje upućeni, sa istančanim i izvježbanim sluhom moći praktično prepoznati o kojem se umjetniku radi i na kakvom klaviru svira, a gotovo nevjerojatno uvjerljivo prenesena reverberacija žica i rezonantnog tijela instrumenta odati će obilježja prostora u kojemu je zapis nastao (Chopinovi Scherzi / I.Pogorelić – DG 439 947-2).
U društvu najboljih
Nakon svih izrečenih hvalospjeva neki će, sa više ili manje skepse, pomisliti da se radi o ponajboljim kabelima na svijetu. No, takve su kvalifikacije u HiFi-u, kao i u mnogim drugim područjima, neprimjerene, pretenciozne i pomalo neozbiljne. Isto vrijedi i za kabele.
Nemoguće je reći za neki kabel (audio komponentu) da je ponajbolji jer će u različitim audio sustavima, zadržavajući i ispoljavajući pri tome svoj karakter i obilježja, uklapati se na više ili manje sličan ili pak različit način. Negdje će se izvrsno uklopiti, negdje tako-tako, a negdje neće uopće, što osim o karakteristikama ostatka sustava, u velikoj mjeri ovisi i o ukusu, preferencama i referencama onoga koji ih sluša ili testira. Međutim, ono što nedvojbeno mogu konstatirati, nakon testiranja ogromnog broja kabela, i to top modela iz najprestižnijih svjetskih produkcija, Black Hole 7 po svojim soničnim, ali i tehničkim karakteristikama ulazi u kategoriju najboljih. Ono što ga pomalo distancira od ostalih iz te grupe jest cijena. Naime, u tom društvu on je cijenom (naj)pristupačniji, dok su mu neki od takmaca iz te grupe i višestruko skuplji. Iako ta cijena, pogotovo za naše domaće prilike nije mala, sagledavajući situaciju u širem kontekstu, promatrajući spomenute konkurente, kao i omjer uloženo/dobiveno, Black Hole 7 zaslužuje, bez imalo zadrške sve petice u rubrici ocjena. I za mene osobno, od anegdote prije 7 godina sa početka ovog, nešto dužeg testa (mislim da ga Sumic Audio kao domaći proizvođać, a nakon 4,5 godina izbivanja u pogledu recenzija na Audiofil.netu zaslužuje), dvojbi nema. Unatoč tome što svakih par mjeseci isprobam poneki novi kabel, za moj vlastiti set-up, a i većinu ostalih koje postavljam, referenca su Sumic Audio kabeli, a od sada je to balansirani Black Hole 7 interkonekt. Na poziciji između CD playera i pretpojačala već ga koristim dok mi se na relaciji između pretpojačala i pojačala snage nalazi Black Hole 5 model, ali ću i to, nadam se uskoro promijeniti, unatoć aktualnoj svjetskoj financijskoj krizi i općoj recesiji. Zato na kraju testa čestitam Damiru Sumiću na vrhunskom audio proizvodu, kojega svim audiofilima najiskrenije preporučam za probu u vlastitom sustavu. To je jedini način da sami provjerite njegove mogućnosti, ali i one ostalih kabela na tržištu